UNIRI / ROAR

Program

Sveučilište u Rijeci, u okviru strateškog usmjerenja otvorenog i društveno odgovornog sveučilišta, posvećeno je unaprjeđenju rodne ravnopravnosti u akademskoj i široj zajednici. U okviru europskog projekta Podrška i provedba planova za rodnu ravnopravnost u akademskoj zajednici i istraživanjima (SPEAR) Sveučilište je kreiralo i donijelo svoj Plan rodne ravnopravnosti, što mu je dalo vjetar u leđa u razvoju i jačanju strukturne podrške za provedbu rodno osviještenih politika, osiguravanju rodne dimenzije u istraživanjima, nastavi te institucijskim procesima, kao i harmonizaciji osobnog i poslovnog života članova i članica sveučilišne zajednice.

Program u Art-kinu svakoga festivalskog dana započinje u 19 sati, prikazivanjem kratkometražnog studentskog filma po izboru Maše Drndić, nakon kojeg slijede filmovi po izboru Ante Tomića, Snježane Prijić-Samaržija te Jurice Pavičića.

21. ožujka prethodno projekcijama predviđen je okrugli stol, razgovor s Tomićem, Pavičićem i Prijić-Samaržija, kojeg će moderirati ravnateljica Art-kina Slobodanka Mišković.

O selektorima i selektoricama filmskog programa:

Ante Tomić, hrvatski romanopisac, pripovjedač, kolumnist i feljtonist, komediograf i filmski scenarist, filmski i glazbeni kritičar. Dosad je napisao četiri romana: Što je muškarac bez brkova (po kojem je 2005. Hrvoje Hribar snimio istoimeni film), Ništa nas ne smije iznenaditi (prema kojem je 2006. godine Rajko Grlić snimio film Karaula), Ljubav, struja, voda i telefon i Čudo u Poskokovoj Dragi. Objavio je i zbirku priča Zaboravio sam gdje sam parkirao, dvije knjige feljtona Smotra folklora i Klasa optimist te dvije knjige kolumni – Građanin pokorni i Dečko koji obećava. Zajedno s Ivicom Ivaniševićem napisao je scenarij za film Posljednja volja, a s Rajkom Grlićem onaj za Neka ostane među nama. Također je, u suradnji s Renatom Baretićem i Ivicom Ivaniševićem, napisao i scenarij za TV seriju Novo doba. Tomić radi kao novinar za Jutarnji list te istodobno piše tjednu kolumnu Vlaška posla za Slobodnu Dalmaciju. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za najbolju reportažu (1996.) i kolumnu (2005.).

Snježana Prijić Samaržija redovita je profesorica na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Glavna područja njezina znanstvenog interesa su socijalna filozofija, epistemologija i primijenjena etika. Prije svoja dva rektorska mandata osam je godina bila prorektorica za studente i studije. Kroz petnaest godina aktivnog sudjelovanja u upravljanju sveučilištima, obnašala je ulogu stručnjakinje u brojnim nacionalnim i međunarodnim povjerenstvima i savjetodavnim odborima u domeni sveučilišnih politika i praksi. Prijić-Samaržija bila je voditeljica projekta izrade prvog etičkog kodeksa na institucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj, prva je predsjednica Etičkog povjerenstva riječkog sveučilišta te pokretačica zakladništva na Sveučilištu i prva ravnateljica Zaklade. Intenzivno je radila i na prijedlogu uvođenja Građanskog odgoja kao predmeta u srednje škole. 2022. godine sa svojim sveučilišnim timom primila je nagradu Strašne žene (Fierce Women Award) i to za kreiranje institucijskog plana rodne ravnopravnosti, čime je riječko sveučilište postalo prva akademska institucija u državi i regiji koja provodi mjere ravnopravnosti u domeni rodnih prava i politika. Iste godine Prijić-Samaržija proglašena je ženom godine u izboru časopisa Zaposlena, kao jedna od žena koje su svojim radom postigle profesionalno značajan uspjeh, promovirale ženska prava kroz vlastitu profesiju te svojim djelovanjem potakle pozitivnu promjenu u društvu.

Jurica Pavičić, hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča, novinar, kolumnist i filmski kritičar. U svom prvom djelu iz 1997., socijalnom trileru Ovce od gipsa (po kojem je 2004. snimljen film Svjedoci u režiji Vinka Brešana), problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Pavičić je napisao i romane Nedjeljni prijatelj, Minuta 88, Kuća njene majke, Crvena voda te Prometejev sin. Svojim romanom Crvenkapica kroz dva ženska lika propituje poziciju žene u Hrvatskoj kroz dvije generacije, kroz roman Žena s drugog kata tematizira južnjačku patrijarhalnu obitelj, a kriminalistički roman Mater Doloros prati slučaj silovanja i ubojstva. Pavičić objavljuje i dvije zbirke priča: Patrola na cesti i Brod u dvorištu. Njegova književna djela prevođena su na mnoge strane jezike te je za njih dobio brojne nagrade u zemlji i inozemstvu, a nagrade je dobio i za filmsku kritiku i za doprinos novinarstvu. Od 1994. u različitim novinama objavljuje tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Od 2002. kolumna izlazi u Jutarnjem listu.

Maša Drndić, riječka redateljica, snimateljica, montažerka i scenaristica. Autorica je na desetak kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih i eksperimentalnih filmova: Moj Beograd, In the Shadow, Detashe, A couple of stories before the departure (u koautorstvu s Inese Tīkmane), Factory in progress, Polazište za čekanje, In Medias Res, Martin Torpedo. Drndić je pokretačica edukacijskog filmskog programa Nova škola dokumentarnog filma, sustavne višemjesečne edukacije iz područja autorskog dokumentarnog filma kao snažne polazišne točke za mlade kreativce, ali i platforma za razvoj lokalne scene i općenito filmske produkcije u Rijeci. Maša je, između ostaloga, i umjetnička direktorica i dugogodišnja selektorica Međunarodnog studentskog filmskog festivala — STIFF.

Ulaz na program slobodan je za studente/ice uz predočenje x-ice te za članove/ice Filmskog kluba Art-kina.