Film kao strast - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

'Film može biti način promatranja svijeta i meni ne preostaje ništa nego da s njime uspostavim dijalog da bih ga pokušao shvatiti. Zato smrt filma/umjetnosti može biti samo trenutak u teoriji estetike koji označava završetak jednog ciklusa', tvrdi Olivier Assayas, taj ultimativni filmski ikonoklast i post-punk čudak. Nedavno smo u sklopu riječkog gostovanja HRFF-a vidjeli njegov najnoviji film Apers mai. Njemu pripada ono najzanimljivije iz Ciklusa frankofonskog filma. U sklopu tog ciklusa upoznat ćemo njegova tri seminalna komada krajnje dijametralnih senzibiliteta. U Irmi Vep, muza Wong Kar-waija i Assayasova bivša supruga Maggie Cheung zategnuta u latexu portretira samu sebe ali i glumicu koju bi trebala portretirati – heroinu Feuilladeovih Vampira u remakeu ekscentričnog Jean-Pierrea Leauda, čiju će meta-godardovsku personu zamijeniti meta-šabrolovski Lou Castel. Zato će pri njenom dolasku u Pariz režiser Leaud odmah pokazati glumici insert iz filma Heroic Trio u režiji Johnnieja Toa, čime on priziva njenu hongkonšku akcijsku prošlost.

S druge strane, senzualni Demonlover čiju originalnu glazbu potpisuju Sonic Youth, promatra tri senzualne dame - Connie Nielsen, Ginu Gershon i Chloe Sevigny - izgubljene u svijetu novih slika, čiji je protok sveden na seksualnu implikaciju. A u L'heure d'ete strateški se odmaknuo od kurvi, džankija i novih (ultranasilnih) virtualnih slika, vrativši se 'atmosferičnom naturalizmu' obiteljskog romana ali bez dramatizacija i histerija (iako Assayas naziva taj film 'tajvanskim', prvenstveno u odnosu prema prirodi, vremenu i suvremenosti, možda bi mu više odgovarao termin 'houovski', jer se dugo družio s velikim tajvanskim sineastom Hou Hsiao-hsienom o kojem je snimio i filmski portret). Zajedničko tim filmovima je to da se oni rađaju kao strast.

Strast emanira i nevidljivi Brooksov film Tražeći gospodina Goodbara u kojem se Diane Keaton u maniri svojevrsne američke Emmanuelle upušta u seriju seksualnih odnosa s nepoznatim muškarcima koje je upecala u newyorškim barovima, kako bi dokazala da su svi oni najobičniji kurci. U njenoj promiskuitetnosti krije se krivnja koja združuje Freuda i Američku gotiku. Ali iza te naizgled 'šokantne' seksualne iskrenosti zapravo vreba duh moralnog puritanizma. Zato kad je o hrabrosti riječ, valja ju pronaći u našem redovitom Ciklusu zabranjenih i zaboravljenih YU filmova poput bunkeriranog Ciguli Miguli i njegova mitskog one-linera 'Ak' je i za socijalizam, to je previše'.

Ožujak u vašem i našem Art-kinu bogat je kratkišima. Kao filmski uvod u osmomartovski koncert Le zbora vidjet ćemo Mimu i Martu – aktivistički ljubavni film Damira Radića u kojem njegove akterice strastveno raspravljaju o pornu, veganstvu, aktivizmu i 'diskrepanciji' njihova znanja o filmu. U I Love Yu, Irena Škorić je poput Matanića (šifra: Mezanin) nanovo otkrila Rijeku kao atraktivnu celuloidnu (ljubavnu) lokaciju, ali u ponešto vedrijem retro tonu. A Rijeka, konkretnije autobusni kolodvor na Žabici, mjesto je na kojem je Maša Drndić ambijentirala svoj dugoočekivani kratkiš Polazište za čekanje. Tu je i In Memoriam velikom Krsti Papiću s odabirom njegovih nezaboravnih kratkih filmova poput Male seoske priredbe i Specijalnih vlakova. A vidjet ćemo i tri kratka studentska filma kojima obiljažavamo godišnjicu Zaklade sveučilišta u Rijeci, od kojih su čak dva s pečatom canneskog programa Cinefondation. Riječ je o selekciji koja predstavlja diplomske radove studenata prestižnih filmskih škola i akademija, poput talentirane Song Fang s Beijing Film Academy čiji dirljivi Zbogom puno duguje estetici Jie Zhangkea, te Izraelca Yuvala Shanija (Segal) čija bi priča o ostarjelom homoseksualcu mogla biti fina predigra izraelskom doksu Vrijeme za obitelj koji prikazujemo u Queer Momentima.

Ciklus španjolskih filmova posvećen je dječjim temama. Kao što je jedna od najjezivijih scena Panova labirinta inspirirana Goyom (šifra: Saturn koji proždire sina), tako se i jedna od scena Ardavinova filma El Lazarillo de Tormes referira na znamenito istoimeno Goyino platno na kojem slijepi muškarac prstima otvara usta malom Lazaru kako bi u njih ugurao vlastiti nos i otkrio da li je dječak pojeo ukradenu kobasicu.

Klinci i njihovo odrastanje glavna su tema Podmornice Richarda Aoyadea u čijem nostalgičnom i dostatno iščašenom prosedeu Harold and Maude susreću Lovca u žitu. Iako je riječ o britanskom autoru koji stoji iza famoznog videospota Arctic Monkeysa Fluorescent Adolescent, ali i kultne TV serije The IT Crowd, riječ je o filmašu čiji je prosede puno bliži američkim redateljima Wesu Andersonu i Noahu Baumbachu.