Konfuzija žudnje i identiteta - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

Konfuzija sentimenata, žudnje, identiteta, umjetnosti i realnosti. Takav je najnoviji film Oliviera Assayasa Oblaci nad Sils Marijom. Poput autorove genijalne Irme Vep prikazane u vašem i našem kinu u sklopu Assayasova ciklusa, tako se i ovaj film bavi glumicama. No dok u Irmi Vep dolazi do zamjene režisera, sada dolazi do zamjene glumačkih uloga, jer je Juliette Binoche prestara da glumi isti lik koji je glumila u mladosti, pa joj u novoj verziji imaginarne drame "Malojska zmija" dodjeljuju ulogu njene ostarjele ljubavnice, dok će lik koji ju je nekad proslavio glumiti holivudska 'fufica' koja se krevelji u talk showovima i priča gluposti u tabloidima, prisiljena na TV ekranima činiti ono što Hollywood od nje traži. Ali cura koju Binoche upoznaje u salonu luksuznog hotela 'Waldhaus' u Sils-Marii nedaleko St Moritza, posve je drukčija od one koju u mokrim snovima sanjaju fanovi njenih akcijskih teen flickova (glumi je Chloe Grace Moretz pa je aluzija na njenu ulogu u "Kick-Ass" više no evidentna). Ona je elegantna, rafinirana i samozatajna mlada dama koja se na hotelskoj verandi s koje puca čarobni pogled na grandizone planine, prepušta nježnim zvucima gudačkog kvarteta koji zabavlja hotelske goste. U Sils-Marii ionako sve odiše visokom kulturom. Kao što se i Assayasov film uvelike napaja umjetničkim nasljeđem Bergmana i Antonionija.

Slične maske i konfuzije žudnje i identiteta imamo i u Dolanovu Tomu na farmi, gdje bradati mačoidni farmer pokušava prikriti istinu vezanu za seksualnu orijentaciju svog umrlog mlađeg brata, iako je njegov odnos s ljubavnikom potonjeg koji je došao na njegov sprovod, obavijen velom ambigviteta. I u Supertajnom zadataku koji ćemo vidjeti u sklopu Turneje korejskog filma, imamo junaka koji mora biti netko drugi, samo što to nije povezano s homoerosom, već je riječ o prerušavanju jednog mladog sjevernokorejskog vojničine utegnutog u zelenu uniformu koji dolaskom na zadatak u Južnu Koreju postaje blago retardirani teen u zelenoj trenirci koji iznajmljuje sobičak iznad prodavaonice. A u Pokvarenjacima koje prikazujemo u već tradicionalnom Tjednu suvremenog češkog filma, imamo lik češkog vojnika koji se nalazi u NATO misiji u Afganistanu. No vojničina će se povratkom u Prag ubrzo transformirati u brižnog oca koji brine o svojim kćerima nakon što ih je napustila majka.

O češkoj ulozi u NATO savezu već se pozabavio satirični tandem u Češkom miru koji najavljuje češki filmski tjedan kao fini preludij. U tom filmu konfuziju ne proizvodi lik od krvi i mesa, već jedan lažni vojni radar (slični efekt proizvela je i kartonska kulisa hipermarketa u Češkom snu na čijem se lažnom otvaranju dogodio još jedan potrošački stampedo), iako je obližnja američka vojna baza itekako stvarna, kao što su stvarni i svi oni brojni hipermarketi koji su nikli u Češkoj od 1995. I last but not least, maske nose i akteri doksa Narko kultura, doduše prave a ne mefatoričke. Ali to više nisu šarene maske meksičkih hrvača (luchadora) koje su poslužile Gaultieru kao inspiracija za dio njegove modne kolekcije za iduće ljeto, već su to crne maske straha. Kao što u Srcu lava junak pokušava skinuti masku neonacističkog skinsa da bi osvojio srce mlade konobarice koja živi sa sinom Ramadanijem kome će on na prvom susretu pokloniti bananu.

Poput Linklaterove optimističke kronike jednog odrastanja (Boyhood) koja želi pokazati gdje ide vrijeme i kojom brzinom, ali i koja dokazuje da ako vam baka i djed poklone Bibliju to ne znači da ćete kad odrastete automatski postati katotaliban, naročito ako ste kao tinejdžer voljeli Vonnegutov Doručak šampiona, odrastanjem se bavi i simpatični Moodyssonov komad Mi smo najbolje u kojem njegove cure umjesto Abbe više preferiraju pank. A Ciklus japanskog filma također je posvećen adolescentima, teensima i njihovu odrastanju, iako nemojte očekivati ekscese u maniri Tetsuye Nakashime i njegovih Ispovijesti. 'Iako je njegov vrhunac iznimno brutalni komad 'Plavo proljeće' u kojem su trešnje u cvatu koje okružuju jednu školu tek paravan koji skriva anarhoidne impulse njenih učenika i njihovu hijerarhiju Moći išaranu crnim grafitima'. Sve to treba začiniti s puno dobre glazbe, za koju se pobrinula sumanuta Bjork u koncertnom doksu Biophilia Live, iza kojeg stoje Nick Fenton (Podmornica) i Peter Strickland (Berberian Sound Studio), transformiranim u halucinantnu lekciji iz mikrobiologije i Tesle za iPad generaciju, nakrcanu apstraktnim trenucima i raskošnim jukstapozicijama.