Ljepotice dana i prijateljice noći - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

Za Louisa Bunuela, Catherine Deneuve je bila božica svjetlosti, ali i erotska vizualizacija našeg kolektivnog apetita za nadrealnim. Ona je mračni predmet žudnje koji ispunjava naše skrivene želje. No, bilo da ju je promatrao kao objekt seksualne degradacije (Ljepotica dana) ili kao objekt amputacijskog fetišizma ('Tristana'), kako to obično biva u Bunuela, autora ne zanimaju zlostavljači već isključivo njihove žrtve koje se dobro zabavljaju, pa u njegovu prosedeu nema ništa skandaloznog, čak i kad Deneuve u 'Ljepotici dana' biva u mitskoj oniričnoj sceni zasuta blatom. Uostalom, kako je to naveo kritičar Michael Atkinson, samo Bunuel može angažirati Deneuve u ulozi mazohizmu sklone buržujke koja se iz dosade prepušta prostituciji kao hobiju, a da ga ne zanima njena psihologija. Što se krije u famoznoj kutijici debelog Kineza ostaje jedan od brojnih filmskih misterija. Na pitanje što se doista nalazi u njoj, Bunuel je odgovorio, 'Ono što želite'. Ipak, najveća enigma Ljepotice dana nije sadržaj kutijice, već sama ljepotica dana, konkretnije, Severine / Deneuve. Moje simpatije su ipak na strani njena sirovog klijenta Marcela (Pierre Clementi), s kožnom jaknom i metalnim zubima, koji se doima kao da je netom prošao audiciju za film Kennetha Angera. Kao što je i sama finalna scena, parafraziramo li Bunuela, ono što želite da ona jest.

Pariški park Bois de Bulogne (Bulonjska šuma), danas omiljeno okupljalište transseksualaca i gejeva u potrazi za brzim seksom, u kojoj je klijent natjerao Severine na nekrofilski ritual, nekad je bila puno romantičnija lokacija. U 'Damama iz Bulonjske šume' u režiji Roberta Bressona, tog ultimativnog ikonoklasta i filozofa pokretnih slika, iako je riječ o autorovu atipičnom komadu, blizu njena vodopada dogodio se prvi susret Jeana i Agnes, dame koja danju nastupa kao plesačica u cabaretu, a noću je prostitutka. Seksualnost je ta koja pobjeđuje spasenje. No kako je to napisao Bressonov scenarist Jean Cocteau, 'Ne postoji takva stvar kao što je to ljubav, već samo dokazi ljubavi'.

Treća prostitutka koju susrećemo na platnu vašeg i našeg Art-kinu zanosna je Isabelle (glumi je manekenka Mrine Vacht) u Ozonovu filmu 'Mlada i lijepa', koja se počinje baviti prostitucijom iz igre, iako i ona poput Severine ostaje misterij, čak i kad se psihoanalitičar referira na njene traume iz djetinjstva, pri čemu je Ozonov tretman tijela krajnje neutralan. No koliko god se njegova kritika buržujskog morala poziva na Bunuela, fali mu njegove okrutnosti.

Četvrta 'sveta kurva' na našem travanjskom programu je poljska imigrantica Ewa (Marion Cotillard) u Imigrantici neoklasiciste Jamesa Graya, koja u potrazi za Američkim snom postaje rastrgana između dobroćudnog iluzioniste (Jeremy Renner) i vlasnika jeftinog varijetea (Joaquin Phoenix) koji tjera svoje vedete da se prostituiraju ispod mosta u Central Parku, predstavljajući ih klijentima kao kćeri newyorških aristokrata koje su očevi natjerali da napokon počnu zarađivati novac. Dok Gray pokušava demistificirati tu famoznu sintagmu Američkog sna, pretvara Ewu u mučenicu, inkarnaciju Vrline, nešto poput pasivne verzije Marije Magdalene, u isti mah svetice i kurve, koja prostituira vlastitu bol. No za razliku od Dreyerove Ivane Orleanske s kojom dijeli slično mučeništvo (naš Ciklus klasika donosi nam onu Bressonovu), Grayovoj mučenici fali senzualnosti. Zato je Grayeva Imigrantica film o ljubavi čovjeka prema anđelu, ljubavi tijela i duha.

Depresivnu atmosferu prvog izleta Iranca Asghara Farhadija u pariško predgrađe (Prošlost), koji se nakon izvrsnog berlinskog laureata Nader i Simin se rastaju nanovo vraća motivu braka i razvoda, isprat će dvije komedije s queer predznakom – Gallienneov Mamin dečkić u kojem njen autor portretira dvostruki lik dominantne majke i njena feminog sina koji preispituje vlastitu (homo)seksualnost, te Evansov The Happy Sad (Sretno / tužni). Ipak, Art-kino titulu 'komedije' mjeseca osvaja sumanuti doks "Baršunasti teroristi" slovačkog trija Ostrochovsky, Pekarčik & Kerekes, taj neodoljivi crowdpleaser o triju čehoslovačkih redikula koji su direktnom akcijom pokušali srušiti komunizam, pokazujući koliko je krhka granica koja razdvaja hrabrost od gluposti.