Serije i filmovi - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

Već je postalo uobičajeno da veliki filmski festivali služe kao svojevrsni poligon za promociju kvalitetnih autorskih TV serija. Tu tradiciju započela je još početkom devedesetih venecijanska Mostra s izvrsnom TV serijom Heimat u režiji Edgara Reitza, da bi u njenom ovogodišnjem 73. izdanju bile premijerno prikazane prve dvije epizode TV serije Mladi papa iza koje stoji Paolo Sorrentino, publici vašeg i našeg Art-kina poznat po Mladosti i Velikoj ljepoti, u kojoj Jude Law portretira imaginarnog američkog papu Lennyja Bellarda s najboljim dupetom u povijesti Vatikana, koji u mokrim snovima poručuje šokiranoj masi, 'Masturbirajte! Koristite kontracepciju!'. Habemus papam. Serija prati početke njegova pontifikata i bit će ove jeseni prikazana na HBO-u. Sličnu strategiju rabila je i ovogodišnja Pula, a potom i Sarajevo, prikazavši prve dvije epizode Matanićeve TV serije Novine snimljene na riječkim lokacijana prema scenariju pisca i novinara Ivice Đikića, koja se nikako ne može izboriti za prime time na HTV-u zbog trenutne političke klime (HTV ipak nije HBO), iako je za takve produkcije tradicionalno rezerivan udarni nedjeljni termin (da bi stvar bila apsurdnija, HTV je jedan od producenata serije). No njen prikaz incestuozne veze prljavog biznisa, politike i ideologije očito nije po volji trenutnoj HTV nomeklaturi jer se ona u njoj prepoznala, pa nas ne bi čudilo da u Art-kinu osim prve dvije epizode koje otvaraju njegovu novu filmsku sezonu, vidimo i preostalih deset.

Zato s Jane Austen HTV nema nikakvih problema i njene ekranizacije s pečatom BBC-a su itekako dobrodošle. U jednoj od njih, konkretnije, u 'Emmi', gumila je i Kate Beckinsale zajedno sa Samanthom Morton i Markom Strongom. A u adaptaciji njena epistolarnog romana 'Lady Susan' koji je Whit Stillman preimenovao u Love & Friendship (Ljubav i prijateljstvo) ona glumi manipulativnu i proračunatu udovicu Lady Susan Vernon, koja dolazi na imanje svojih rođaka dok se glasine o njenim skandalima ne stišaju, iako se u njene spletke ubrzo upliće njena američka prijateljica (Chloe Sevigny, izvrsna). 'Mansfield Park, mora da se šališ! To je notorno grozna knjiga', kaže u Stillmanovu prvom filmu 'Metropolitan' njegov junak Tom Townsend, iako će kasnije priznati da je u njenom romanu 'Persuasion' (Nagovaranje) umjereno uživao. Od tada pa nadalje, Austen ostaje Stillmanova vječna opsesija, pa njegov opus ostaje u isti mah i moderan i sumanuto arhaičan. No 'Lady Susan' je jedan od rijetkih autoričinih romana u kojem nema dijaloga, već se njegova priča svodi na razmjenu pisama. No Stillman je majstorski kondenzirao i poput njegove heroine izmanipulirao njegovu epistolarnu naraciju, zadržavši njen austinovski pečat. Iako je već sam narcisoidni i manipulativni lik Lady Susan svojevrsna anomalija u opusu Jane Austen. I što je još apsurdnije, ona za te manipulacije nije kažnjena, kao što je to recimo junakinja 'Mansfield Parka', nevjerna Maria Bertram, iza čije filmske verzije stoji Patricia Rozema.

I ljepuškasti turski glumac Mehmet Gunsur u nas je poznatiji kao Mustafa iz popularne turske TV serije Sulejman veličanstveni. Sada ćemo ga upoznati u ponešto drukčijoj ulozi u filmu Šapni ako zaboravim čiji glazbeno kičasti imaginarij sedamdesetih otvara već tradicionalni Ciklus turskog filma, ove godine nešto više 'feelgood' u odnosu na njegova prethodna izdanja. Njegovo ovogodišnje 6. po redu izdanje uključuje i potragu za turskim izgubljenim vremenom, s crno-bijelom 'realističkom melodramom' Omera Lutfi Akada iz 1968. ('Moja draga noćna dama'), iako motiv prostitucije i seksizma opsjeda autora još od debitantskog filma 'Vurun kahpeye' ('Ubij kurvu') iz 1949.

No zato je Naša svakodnevna priča u režiji smirene Ines Tanović sve samo ne 'feelgood', s ocem Emirom Hadžihafizbegovićem kao direktorom starog socijalističkog kova i žrtvom pretvorbe, njegovim sinom koji krade alahu dane (Uliks Fehmiu), njegovom majkom koja ima rak (izvrsna Jasna Beri) i njenom kćeri 'čefurkom' koja se trudna vraća iz Ljubljane. Iako autorica odbija podilaziti publici 'sevdah kič' retorikom, bez obzira na angažman Bože Vreće zaduženog za soundtrack.

Tu je i Victoria virtuoznog Sebastiana Schippera, snimljen u jednom kontinuiranom kadru sekvenci i u stvarnom vremenu, koji radikalizira ekstremnu uporabu kamere s ramena, koja se nervoznom ali nevjerojatnom lakoćom kreće berlinskim ulicama, iako autorova priča koja počinje u Erasmus zoni (mlada Španjolka u Berlinu) igra na tipične noir mehanizme s kriminalnim ljubavnicima, te jednom pljačkom koja će krenuti po zlu, da bi se na kraju pretvorila u čistu apstrakciju, gotovo na granici futurističke dinamike.

No naš film mjeseca ipak ostaje kultni Taksist Martina Scorsesea kojim obilježavamo četrdesetu obljetnicu njegova nastanka. Film je to koji govori o jednom 'alienu' čija je kapsula žuti taksi koji jezdi New Yorkom transformiranim u neki drugi svijet. A kad smo već kod TV serija koje se često spominju u ovom tekstu, recimo i to da Scorsese potpisuje prvu epizodu razvikanog 'Vinila'.