Svibanj u Art-kinu: DA NAM ŽIVI, ŽIVI RAD - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

Dok se u ova teška vremena od riječkih škverana očekuje da će jednog dana iskoristiti svoju zaboravljenu let lampu za pravljenje korice na creme brule u nekom budućem restoranu/lounge baru zvanom '3 maj' i žonglirati bakljama praveći koktele, davnih sedamdesetih tu su istu let lampu nakon posla zamijenili Super Osmicom, okupljeni oko agilnog KFK 'Jadran' koji je postao pulsirajuće tkivo jedne nemirne eksperimentalne filmske scene koja je u odnosu na njene etablirane zagrebačke i splitske aktere bila nepravedno marginalizirana. Ako je Warhol imao 'Factory', Petar Trinajstić i njegovi amateri imali su 'Shipyard'. Zato je simbolični datum 3. maja koji ujedno koincidira s Danom oslobođenja Rijeke idealna prilika da upoznamo njihove radove. 'Velika je mogućnost filma na području obrazovanja, informiranja i propagande', stajalo je u njihovu proglasu. Ma koliko se držali tih ne baš poticajnih 'propagandnih' interesa, oni su pazili da klupska intervencija ne umanji njihovu eksperimentalnu autentičnost, premda su se njihovi nemirni modaliteti opservacije svodili na dokumentiranje važnih događaja u prostoru škvera, od porinuća brodova do sportskih natjecanja, protupožarnih vježbi i fotografiranja legendarnog Amata Kurtesa koji po škveru gura kolica i stavlja kameru u plastičnu vrećicu prije no što krene u nepoznatom smjeru u neki novi amaterski zadatak, premda su u njihove hale sporo dopirale tendencije evropskih avangardi.

Motiv rada prisutan je u još dva filma, ali u kontekstu (mračnog) predmeta žudnje. U filmu 'Riparo' Marca Simona Puccionija koji se uz odabir talijanskih i brazilskih gay kratkiša prikazuje u sklopu riječkog gostovanja Queer Zagreb Festivala imamo pomalo neobičnu situaciju u kojoj je rad taj koji ševi kapital putem lezbijske veze jedne tvorničke radnice i vlasnice tvornice u kojoj je ona zaposlena, a koju će dovesti u pitanje mladi marokanski imigrant koji se sakrio u bunkeru njihova auta kad su se vraćale s ljetovanja. A u urugvajskom filmu 'Gigante' koji slijedi humorne mehanizme one iste sulude škole kojoj pripada tandem Rebella & Stoll ('Whisky'), imamo jednog pretilog zaštitara iz hipermarketa koji obožava križaljke, thrash-metal, časopise za kukičanje i 'Mumiju' koja se prikazuje u multipleksu iza ugla. Jedina mu je zadaća paziti da radnici ne bi nešto ukrali s police, iako na videonadzoru najviše voli zumirati usamljenu čistačicu koja postaje njegova ultimativna opsesija. Vremena za akciju je malo jer čistačici prijeti otkaz kao otužnoj žrtvi recesije. S druge strane, u 'Fantastičnom gospodinu Liscu' Wesa Andersona, svijet antropomorfnih zvijeri plišanih inkarniran u Mr Foxu iz naslova filma, koji će raskomadati za doručak svoj plijen prije no što stegne kravatu i ode na posao, još uvijek je nevin u odnosu na tri farmera pretvorena u stupove britanskog globaliziranog agrobiznisa, kao neka vrsta autorova anarhoidnog odgovora na globalnu financijsku krizu (korijeni te škole sežu u doba Orwella i Roberta C. O'Briana u kojeg Lenjinov duh izlazi iz skoro svake piščeve stranice). Naravno, za Roahlda Dahla koji stoji iza istoimenog klasika dječje literature to nije nikakva novost. Sjetimo se korporacijske čokoladne psihodelije Willyja Wonke i njenih Oompa-Loompa robova.  

Na dominantni svibanjski motiv radništva simbolično se nadovezuje i svebuhvatni Ciklus antifašističkog filma s ultimativnim klasicima poput Schlondorffova grotesknog 'Limenog bubnja', te seminalnog filma Gilla Pontecorva 'Bitka za Alžir' koji pokazuje kako se organizirao jedan gerilski pokret i kako ga je jedna kolonijalna snaga, ona francuska, pokušavala slomiti. Slične preokupacije gerilskog ratovanja proganjaju i velikog Kena Loacha ('Land and Freedom'), smo što je fokusiran na španjolski građanski rat. A tu je i autobiografski film Louisa Mallea ('Doviđenja djeco') ambijentiran u karmelićanskoj školi u kojoj 12-godišnji Julien ne razumije zašto novi dječak u razredu Jean Bonnet, a čije je pravo prezime Kippelstein, postaje glavni predmet bullynga, kad postaje evidentno da prava emotivna snaga filma leži u Melleovu odbacivanju sentimentalne note.

Ovim antifašističkim filmovima simbolično se na neki način pridružuje i genijalni 'Vincere' Marca Bellocchia, inače vrhunac Revije talijanskog filma, u kojem pratimo život mladog Mussolinija dok je još bio socijalist i nije vjerovao u Boga. Pritom nismo posve sigurni da li je veća fikcija ona koja se otvara pred njime na velikom platnu ili ona koju je ostavio na cesti prije ulaska u kino dvoranu. Bellocchijevi protagonisti gledaju filmove i komuniciraju kroz njih. A dok njegova ljubavnica Ida Dalser gleda Chaplinov 'The Kid', komičarevo odvajanje od njegova 'sina' aludira na njenu sudbinu, kad zajedno s djetetom okonča u umobolnici.
U suradnji s Filmaktivom predstavljamo angažiranog talijanskog sineastu i producenta Ferdinanda Vicentinija Orgnanija koji je angažirao Radu Šerbedžiju u čak dva projekta. U 'Mare largo' glumi ruskog trgovca oružjem iz Toulona koji je promijenio ime u Francois Riffaud da bi bio manje sumnjiv. A u izvrsnom 'Ilaria Alpi – Il piu crudele dei giorni' glumi slovenskog novinara Mirana Hrovatina koji je ubijen u Somaliji samo zato jer je volio svoj posao i ljepotu istine. Inače, Orgnani je producirao i fini doks Fabiamassima Lozzija 'Altromondo' koji oslikava sudbine homoseksualaca u talijanskoj proviniciji. A slične aktivističke mehanizme rabi i doks Claudie Tosi 'Mostar United' uz motto 'nogometom protiv nacionalizma'.

I završimo priču u erotskom štihu, s jednim putujućim žigolom koji u 'Erotikonu' zaglavi na stanici i zavede željezničarevu kćer. Dakako, riječ je o klasiku Gustava Machatyja, onog istog autora koji je u 'Ekstazi' promovirao golu Hedy Kiesler a koja će dolaskom u Hollywood postati Hedy Lamarr. Inače, Machatyjev erotski nijemi klasik bit će prikazan uz 'live' nastup češkog Icon Orchestra.