Tobogan sjećanja - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

Ljeto u vašem i našem Art-kinu transformirano je u veliki tobogan sjećanja. To se ne odnosi samo na magiju Spielbergova E.T.-a  kojim se završava Festival Tobogan na najemotivniji i najljepši mogući način. Jer, što je E.T. nego sjećanje na našeg voljenog aliena, koji bi se idealno uklopio u razigrani univerzum Priče o igračkama 4 Josha Cooleya. Jer, plastični Forky je ovozemaljski E.T., kojem treba Woody da bi ga nanovo združio s Bonnie i vratio na njegovu planetu.

Planet Boyle (šifra: Yesterday) ne priziva samo eru Beatlesa, već i sjećanja na zlatno doba britanske feelgood komedije. Imagine there's no heaven, pjevao nam je John Lennon. Imagine no Beatles. It's not easy even if you try, poručuje nam Boyle, čiji je komad blizak univerzumu njegova scenariste Richarda Curtisa (Yesterday se može promatrati i kao rodna inverzija Notting Hilla). Zamislimo život u kojem nitko ne zna za Beatlese, jer ih je električna oluja izbrisala iz povijesti. Nitko osim Himesha Patela.

I Električni orgazam za ljude budućnosti Marije Vukić animira naša sjećanja, tragajući za izgubljenim vremenima Yu rocka. Sve je započelo kad su Gile, Jovec i Ljuba došli u Zagreb bez kinte s onim malim kartonskim JŽ kartama na snimanje prvog samostalnog albuma. Sve ostalo je povijest satkana od sporazumnih usporavanja, ponovnih okupljanja, pročišćavanja odnosa i novih kemija. Iako je glazbeno putovanje Električnog Orgazma trajalo preko 40 godina, sa svim tim dolascima, novim fazama i odlascima, Čavketov odlazak u zatvor uključen. Jer, kako to u autoričinu doksu kaže Anica Dobra, poznatija i kao Jagoda iz Crno bijelog svijeta, koja im se pridružila na bini tijekom njihove turneje po SAD-u i Kanadi: Mislili smo da je sve moguće, a danas znamo da je sve moguće.

Ako je Bergman snimio jedan od najljepših ljetnih filmova ikad (šifra: Ljeto s Monikom), Moje izvanredno ljeto s Tess Stevena Wouterlooda pokazuje što znači biti mlad i zaljubljen ljeti na dunama nizozemskog otoka. Riječ je o još jednom filmu koji se bavi sjećanjima (Sakupljajte sjećanja što je više moguće i trenutke koje ste dijelili, prije no što bude kasno, kazat će autor). I dirljivi autobiografski debi Carle Simón Ljeto 1993. bavi se sjećanjima na godinu jednog djetinjstva. A Festival Straha (Midsommar) Arija Astera uranja u hajp novog horora. Tamo gdje je Naslijeđeno zlo imalo vještice, Midsommar ima paganske švedske kultove. Dok je prvi igrao na mrak, potonji igra na svjetlost, sublimiranu u bjelini tijela i oprava plavokosih ivanjskih nimfeta i transformiranu u parabolu o djevojačkom religijskom buđenju.

Ljetnu buku u Rione Sanità osluškuje Claudio Giovannesi u Sitnim ribama (La paranza dei bambini), čiji klinci postaju gospodari noći u miljeu napuljske camorre, hvatajući njihove pulsacije, žudnje, bjesove, strahove i snove o slavi inkarniranoj u firmiranim krpicama i VIP stolovima u noćnim klubovima. Život Tysona, Biscottina, Lollipopa, O'Russa i Briata, vječna je kakofonija metaka, eksplozija vatrometa i prdeža motora. Iako u autorovu prosedeu uvijek postoji ono nešto što nadilazi realizam. S druge strane, ispod površine uspavanog Tzoumerkasova ribarskog gradića (šifra: Čudo Sargaškog mora) kriju se lynchovske podzemne struje, koje vraćaju dignitet ponešto posustalom grčkom Weird Waveu, s njegovom vedetom Angeliki Papoulia, sada u ulozi vječno pijane policajke, garniran oniričnim prizorima biblijskih dimenzija, sa suncem koje prži i noćnim morama na plaži.

Sjećanja na vedrije dane 20. stoljeća događaju se Edwardu G. Robinsonu za eutanaziju spremnom u Fleischerovu nevidljivom Zelenom Soylentu koji prikazujemo u sklopu Distopijskih srijeda. A Fellinijeva burleskna sjećanja na djetinjstvo u Riminiju u periodu fašizma, sublimirana su u autorovu najosobnijem Amarcordu, u kojem je autor posisao ogromnu dojku života.