Orson Welles - Redatelji/ce | Art-kino Croatia

Orson Welles američki redatelj, scenarist i glumac (Kenosha, Wisconsin, 1915 – Hollywood, 1985). Iz obitelji izumitelja i pijanistice, već u najranijem djetinjstvu pokazuje znakove iznimne darovitosti. Odgajan uglavnom u Chicagu, nakon majčine smrti prati oca na putovanjima po svijetu, od 1926. polazi privatnu školu Todd, u kojoj glumi i postavlja drame elizabetanskih autora. Završivši školovanje odlazi u Irsku gdje glumi i režira nekoliko komada u čuvenom kazalištu Gate, od 1934. glumi na Broadwayu, 1937. udružuje se s producentom Johnom Housemanom te u avangardnom stilu postavlja nekoliko komada u njihovu kazalištu Mercury Theatre (npr. Shakespeareova Julija Cezara), a 1938. zajednički produciraju radioprogram Mercury Theatre on the Air, u kojemu radiodramatizacijom romana Rat svjetova H. G. Wellsa (30. X. 1938) izaziva paniku i skandal.

Angažiran u Hollywoodu, uglavnom s glumcima iz Mercuryja, realizira remek-djelo Građanin Kane, čiji kritički uspjeh i komercijalni neuspjeh određuju njegovu daljnju karijeru. Već nakon vrlo uspjela sljedećeg filma Veličanstveni Ambersonovi, producenti postaju sumnjičavi prema njegovim autorskim projektima, a sam Welles nesređeno vodi svoju redateljsku karijeru. Pokušava bezuspješno ponoviti uspjeh prvijenca, traži financijere i izvan Hollywooda, sve češće režira u europskim produkcijama, prihvaća (dijelom i da namakne sredstva za filmske projekte) brojne glumačke angažmane, povremeno se odlučuje i na povratke kazalištu, okušava se i kao narator u filmovima te na televiziji, a neki njegovi filmovi ostaju nedovršeni (Don Quijote, Druga strana vjetra).

Unekoliko romantična figura povijesti filma, status vrhunskog autora održava više autorski prepoznatljivim predmodernističkim nego uspjelim filmovima, među kojima odskaču kongenijalne ekranizacije Shakespeareovih drama u kojima tumači gl. likove Macbeth (1948), Otelo, Ponoćna zvona (baziran na liku Falstaffa koji se pojavljuje u dva dijela Henrika IV., Henriku V. i u Veselim ženama windsorskima), ostvarenja koja potvrđuju njegov stečeni epitet glumca i redatelja »šekspirovske« siline. Zasebnu skupinu čine filmovi koji pretežito konvergiraju žanru krim. filma, u kojima se zbog artističke predimenzioniranosti često potiskuju implikacije naznačenih problema, a u kojima dominira sam W. tumačenjima patetičnih, autoritarnih ili silovitih osoba – Stranac (1946), Dama iz Šangaja (1948), Gospodin Arkadin (1955), Dodir zla. U sličnim ulogama najčešće nastupa i u filmovima drugih redatelja, a u kojima dolazi do izražaja njegova pojavna markantnost i karizmatski nastup: Jane Eyre R. Stevensona (1944), Treći čovjek, Moby Dick J. Hustona (1956), Dugo toplo ljeto M. Ritta (1958), Prinuda R. Fleischera (1959., nagrada u Cannesu), Čovjek za sva vremena. Dio je njegove karijere vezan i za Hrvatsku: glumio je izumitelja Fultona u filmu Austerlitz A. Gancea (1960), snimanom u Hrvatskoj, vlastitu ekranizaciju romana F. Kafke Proces (1962) većinom je realizirao u Zagrebu, na Jadranu je snimao nedovršeni film Dubina (1970), a u Tajni Nikole Tesle K. Papića (1980) tumačio je milijardera J. P. Morgana. Dugogodišnja mu je suradnica i pratiteljica bila Šibenčanka Olga Palinkaš (pojavljivala se u njegovim filmovima kao Oja Kodar). 

Preuzeto: Filmski lekskon Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže