Dani norveškog filma

Tekst: Dragan Rubeša

U suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Norveške u Republici Hrvatskoj po prvi se put u Art-kinu od 23. do 29. travnja obilježavaju Dani norveškog filma, u sklopu kojih će se na programu naći suvremeni filmovi norveške kinematografije raznih žanrova. Program će otvoriti povijesna drama Kraljev izbor. Film Erika Poppea miješa elemente komorne i ratne drame, a ujedno je i oda ljudskom ponosu, dostojanstvu i hrabrosti u vremenima političke opresije. Drama „Slijepa“ vrti se oko mlade Ingrid koja je nedavno izgubila vid i povukla se u sigurnost svog doma, nesvjesna da upravo tamo čekaju njezini najveći strahovi i želje. Nastavlja film „Prije snijega“, netradicionalni film ceste koji govori o obitelji, ljubavi i časti te sudbini mnogih Kurda iz Turske, Iraka, Irana i Sirije, dok dokumentarni film „Blizanci zauvijek: veliko putovanje“, koji je na programu Jutra u kinu, prati dvojicu braće koji su čitav život proveli na obiteljskoj farmi u pohodu na velika prostranstva Amerike. Dokumentarni je film i „Optimistkinje“ o odbojkaškim seniorkama kojima je smijeh najbolji lijek, a ciklus u optimističnom tonu zaključuje komedija „Staying alive“ koja dokazuje da svatko ima u sebi dovoljno snage i hrabrosti za najteže životne situacije.

Optimizam starenja i treće dobi

U uvodnoj sceni Alfredsonova Snjegovića, filmske adaptacije istoimena bestselera norveškog kralja paklenog pulpa Joa Nesboa, kojom autor u odabiru glumaca nastavlja holivudsku kolonizaciju nordijskog trilera, neizostavne traume iz djetinjstva utjelovljuje lik nasilnog i autoritarnog oca koji tjera sina da nauči lekciju iz norveške povijesti. Onu istu kojom se pozabavio Erik Poppe u Kraljevu izboru, inače norveškom kandidatu u prednominacijama za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Film je manje fokusiran na bojišnicu, a više na političare i kraljeve koji pokušavaju sačuvati norvešku neutralnost, raspuštanja parlementa i radijske vijesti koje narodu poručuju da je 'danas u našoj zemlji započeo prvi dan fašizma'. Naravno, vojnici su i dalje tu, portretirani kao mlado meso za bojišnicu spremno, koje čeka na zapovijed da otvori vatru. Njemački ambasador (Karl Markovics) pokušava pronaći način da Norveška kapitulira čistog obraza, dopustivši kralju Haakonu VII da zadrži ceremonijalni suverenitet. Ali tu je i notorni Vidkun Quisling, čelnik norveške fašističke partije, koji je sebe proglasio novim premijerom uz Hitlerovu potporu. No Quislinga nećemo ugledati u Poppeovu komadu, jer je autoru više stalo slijediti trodnevne pokušaje ambasadora da slomi izdajnika, zaštiti monarhiju i uruči Norvešku Fuhreru bez prolivene krvi. Vjerovati ambasadoru ili poslati mladež njegove ponosno neutralne države da umre na bojišnici? To je izbor iz njegova naziva. Ali to je i film u kojem dečki na bojišnici umiru, dok kralj odlazi u britanski egzil jedne snježne noći bez snjegovića, sa selom u plamenu. Jer, Poppe nam pokazue da rat nije velik i da se s nacistima ne može i ne smije pregovarati.

Krajnji antipod Poppeovu komadu je minimalistički debi Eskila Vogta Blind (Slijepa), koji priziva rane radove Joachima Triera s kojim je nekad surađivao kao koscenarist. Iako na posteru Vogtova filma dominira ženski akt a posteriori, autorove provokacije ne igraju na naglašeni erotizam, fokusirane na ženu koja je netom oslijepila, pokušavajući upamtiti svijet kojem više ne pripada. Jer, 'Slijepa' nije film o nama koji pokušavamo vidjeti ono što Ingrid više ne vidi, već o Ingrid koja zamišlja živote koje ne može vidjeti. Živote voajera iz susjedstva opsjednutih internetskom pornografijom, koji špijuniraju druge susjede. Opet je u igri radio, koji junakinja sluša smještena na stolici pored prozora sa šalicom čaja. Ali Vogtov film je i svojevrsni eksperiment koji pokazuje koliko je pogled važan u diskursu vizualnog medija, balansirajući negdje na pola puta između iluzije i realnosti, s dostatnom dozom apsurda.

I dok Poppe promatra junakinjine strahove povezane s činjenicom da će jednog dana, htjela to ona ili ne, morati izaći iz stana jer u njemu ne može ostati zauvjek, norveški autor kurdskih korijena Hisham Zaman ('Prije snijega') promatra dugu europsku odiseju mladog Kurda u pokušajima da obrani obiteljsku čast, tragajući za sestrom koja je pobjegla u Tursku kako bi se oslobodila okova nametnutog braka s aginim sinom. Prizor u kojem on biva omotan celofanom prije ulaska u tanker koji prevozi sirovu naftu, priziva uvodnu scenu Kaurismakijeve 'Druge strane nade' u kojoj njegov sirijski izbjeglica izranja iz ugljene prašine u štivi teretnog broda.

No dominantne teme Ciklusa ostaju starenje i treća dob. U neodoljivim Optimistima kao tipičnom izdanku nordijskog feelgood filma, norveški ženski odbojkaški team 60 plus, postaje nešto poput sportske varijante gerijatrijskog zbora iz glazbenog doksa 'Mladi u srcu', dok njegova autorica Gunhild Magnor prati njihove pripreme za klimaktični okršaj sa švedskom (muškom) momčadi, čiji su članovi tek nešto mlađi u srcu, u dobi između 60 i 90 godina. U doksu 'Blizanci zauvijek: veliko putovanje', brat i sestra blizanci Magnar i Oddny koji su prešli sedamdesetu, napuštaju monotonu izolaciju farme koju smo upoznali u prvom dijelu Fimlandova diptiha koji je prizivao prosede dirljivog komada korejskog autora Mo-young Jina 'Ljubavi, ne prelazi tu rijeku'. Jer, dok je u 'Blizancima zauvijek' krajnji cilj njihova 'putovanja' bila obližnja planina na koju su vodili krave na ljetnu ispašu, njegov sequel prati njihovo dugo i veliko putovanje u SAD, gdje je davne 1890. emigrirala sestra njihove bake. A u 'Staying Alive' čiji soundtrack ne uključuje samo istoimeni hit Bee Geesa već i Loganovu 'Hold Me Now', njegova autorica Charlotte Blom igra na ranu gorko-slatku humornu fazu Dankinje Lone Scherfig, pri čemu njena junakinja ne razlikuje 'emoje' od 'smajlića'.

Identični motivi starenja i trauma sredovječnosti protežu se i u kratkometražnom segmentu Ciklusa, s 'Malim razgovorima' Evena Hafnora & Lise Brooke Hansen u kojima različite generacije jedne naizgled idilične obitelji počinju tijekom ručka egzorcirati bolna sjećanja, pokazujući nam da nas je nordijski humor uvijek tjerao na nervozni smijeh. U 'Ptičjim srcima' Halfdana Ullmanna Tondela, unuka velikog Ingmara Bergmana, čiji je prosede bliži 'amerindie' retorici nego djedovim remek-djelima, pratimo egzistencijalni slom autorova junaka u paranoidnom i seksualno napaljenom spoju vlastitih nesigurnosti i depresija, dok patološki pokušava razmontirati život, previše tvrdoglav da bi prihvatio prošlost kao prošlost. U crno-bijelom kratkišu 'Ruža Osla' iza kojeg stoje pripadnici filmskog kolektiva zvanog Det Poradiske Filmokollektivet, njegovi autori igraju na Cassavetesovu 'verite' estetiku, uguravši junake u jedan kafić, čiji scenaristički dogovor prekida dolazak njihove prijateljice koja radi na novom lezbijskom romanu.

Kratkometražni program donosi i dva naslova koje povezuju imigrantske i etno teme. U 'Dobrom životu' koji tematizira životne odabire, Izer Aliu prati svakodnevnicu ilegalnog radnika u Oslu koji mora bejbisitirati šefova sina. A u 'Sami boja' iza kojeg stoji norveška sineastica i plesna koreografkinja Elle Sofe Henriksen, pratimo unutarnje kaose i nemire laponskog stočara na snijegom zametenom norveškom Sjeveru.